FRANC MINAŘIK
farmaceut i povjesničar medicine i farmacije
(Smolnik, 9. lipanj 1887. - Maribor, 9. lipanj 1972.)
Po dolasku u Maribor, između 1927. i 1949. godine bio je vlasnik i voditelj Gradske ljekarne Kod orla, u Mariboru. Od 1955. godine predavao je povijest farmacije na farmaceutskom odjelu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Ljubljani, a od 1967. godine na Medicinskom fakultetu.
Bio je prvi temeljiti sakupljač i proučavatelj gradiva o povijesti farmacije u Sloveniji. Prikupio je većinu gradiva za stalnu ljekarničku zbirku u Pokrajinskom muzeju u Mariboru. Napisao je 5 samostalnih publikacija, od kojih su najvažnije Olimje, Povijesna ljekarna u riječi i slici (1955.), Pohorske staklane (1966.) i Od staroslavenskoga vračanja do suvremenoga lijeka (1971.). Bio je član međunarodnoga društva za povijest farmacije u Baselu i međunarodne akademije za povijest farmacije u Haagu te počasni član Slovenskoga povijesnoga društva. Po njemu se naziva najviše priznanje za farmaciju.
JOSIP PRIMOŽIČ - TOŠO
gimnastičar, slikar i scenograf
(Ljubljana, 7. veljača 1900. - Maribor, 18. kolovoz 1985.)
Između 1923. i 1940. godine bavio se gimnastikom, te je bio uz Leona Štukelja najuspješniji gimnastičar predratnoga Sokola, jer je na olimpijadama (Pariz 1924., Amsterdam 1928. i Berlin 1936.) i svjetskim prvenstvima (Lyon 1926., Luksemburg 1930., Prag 1938.) osvojio 11 medalja. Njegov najuspješniji olimpijski nastup zbio se 1928. godine kada je osvojio srebrnu medalju na preči, a najveći uspjeh na svjetskom prvenstvu 1930. godine kada je osvojio 4 zlatne medalje. Kasnije je na međunarodnim gimnastičkim natjecanjima sudjelovao kao sudac. U Mariboru je živio od 1928. godine i radio kao crtač u građevinskim poduzećima. Između 1949. i 1962. godine bio je scenograf u SNK Maribor, gdje je napravio više od 60 opernih, dramskih i baletnih scena. Poslije umirovljenja posebno se posvetio slikarstvu.
JOSIP PRIOL
voćar i školnik
(Morje pri Framu, 19. veljača 1889. - Maribor, 21. svibanj 1969.).
Od 1919. godine je stručni učitelj u Vinarskoj i voćarskoj školi u Mariboru. Poslije obavljenog stručnog ispita, je 1924. godine postao profesor voćarstva (pomologije), a 1928. godine ravnatelj navedene škole. Za ravnatelja novoosnovanoga slovenskoga Voćarskoga instituta u Mariboru imenovan je 1946. godine. Bio je vodeći slovenski pomolog koji je proučavao voćne vrste i bolesti, gnojidbu, sortiranje i skladištenje, te razvoj novih voćnih sorti. Priređivao je tečajeve za učitelje narodnih škola, seoske gospodare i domaćice. Sudjelovao je na brojnim voćarskim izložbama i kongresima na kojima je izvještavao o svojim bioloških pokusima na voćnom drveću. Uzgojio je više sorti jabuka, među njima i 1967. godine priznati priolov delišes. Objavio je više od 250 stručnih priloga, te niz samostalnih publikacija i udžbenika.
BOGO TEPLÝ
slavist i povjesničar
(Velika Loka pri Trebnjem, 10. siječanj 1900. - Maribor, 13. srpanj 1979.).
Poučavao je u klasičnoj gimnaziji u Mariboru (1928.-1941., 1946.-1950.). Između 1950. i 1963. bio je ravnatelj Pokrajinskoga muzeja u Mariboru gdje je nastavio rad Franje Baša. Poslije umirovljenja,16 godina je bio honorarni suradnik Sveučilišne knjižnice Maribor, gdje je ostvario bogatu i dragocjenu dokumentaciju o zbivanjima u Mariboru (katalog Marburger Zeitung) na osnovi koje još i danas nastaju mnoge znanstvene rasprave.
Pisao je rasprave o socijalnoj umjetnosti, te političkoj i kulturnoj povijesti slovenske Štajerske. Prevodio je stručna djela i djela lijepe književnosti. Zauzimao se za razvoj mariborske galerijske djelatnosti, te za osnivanje Umjetničke galerije i Zavoda za zaštitu spomenika u Mariboru. Za doprinos na području muzeologije i gospodarske, političke i opće povijesti je 1971. godine primio Valvazorovu nagradu. Trubarovu plaketu za popularizaciju knjige primio je posmrtno, 1981. godine s obrazloženjem da je kao organizator kulturnoga života u predratnom savezu Sloboda poticao i pospješivao kulturu čitanja među radnicima.
PAVEL TURNER
mecena, publicist i odgajatelj
(Planica nad Framom, 21. siječanj1842. - Maribor, 25. rujan 1924.).
Kao gimnazijalac pripadao je aktivnom krugu Slavenske čitaonice, prvoga slovenskoga narodnoga društva u Mariboru. Poslije promocije doktorata u Strasbourgu, od 1873. godine službovao je kao privatni učitelj u Budimpešti, Beču i u Engleskoj, gdje se upoznao s mnogim piscima i državnicima. Važio je kao jedan od najobrazovanijih Slovenaca onoga doba. U Maribor se vratio 1903. godine i na njegovom posjedu pod Kalvarijom skupljali su se intelektualci. Bio je mecena mnogim slovenskim đacima, studentima i umjetnicima. Svoju imovinu je 1924. godine ostavio za stipendije tada osnovanom ljubljanskom sveučilištu (Turnerova stipendija), a bogatu knjižnicu Povijesnom društvu Maribor.